Investiranje je uvijek stvar matematike. Dok među običnim svijetom nekretnine zvuče kao primamljiva poonuda za investiranje, „veliki igrači“ u međuvremenu prave ogroman novac uz sitne trikove.
Primjer kako običan čovjek razmišlja: Podigne kredit 150 000 KM na 15 godina gdje mu je rata oko 1000 KM i kupi nekretninu. Za taj novac može kupiti nekretninu koju u najboljoj varijanti može rentati za 750 KM mjesečno. U idealnoj varijanti kada ne bismo računali ni porez ni bilo kakve druge obnaveze koje će imati, nego da gledamo da mu renta bude čisti profit i da nema niti jedan mjesec prazan stan, njemu se investicija od 180 000 (150 000 + 30 000 kamate) vraća za 20 godina.
Primjer kako poslovan čovjek razmišlja o istoj investiciji: Podigne kredit 150 000 KM na 30 godina. Kupi istu nekretninu i renta je. Ako uzmemo identičnu računicu dobijemo da se i njemu investicija vraća kroz 20 godina, ali u čemu je fora.
U prvom primjeru čovjek nije izabrao ništa drugo nego da 15 godina obezbijedi dodatnih 250 KM svaki mjesec za nešto što će nakon 20 godina biti njegovo.
Ovdje će mnogi kazati kako „manje će platiti kamate“, „za 20 godina će biti njegovo“, „šta ako ne mognem vraćati kredit“… Međutim, u durgom primjeru čovjek je izabrao da za 30 godina morati vratiti preko 200 000 zbog kamate, ali će mu rata biti 550 KM. Šta primjećujemo? On će svakog mjeseca zaraditi 200 KM. Dakle, vratit će preko 200 000 KM, ali neće on, nego onaj ko plaća kiriju. Njemu je dobro jer on bi svakako plaćao 750 KM, ovom je dobro jer zarađuje 200 KM mjesečno, a banci dobro jer je postigla svoj cilj i prodala novac „skuplje“. Mnogi će reći, ali šta ako prestane vraćati nakon 10 godina. Pa ništa, bit će u plusu 200 KM svakog mjeseca tih 10 godina (cca 24000 KM).
U poslovnom svijetu svako radi svoj posao. Banka radi svoj, vi svoj, a podstanar plaća ono što bi svakako plaćao.